
INTERVJU SA ŽENOM PODUZETNICOM – Romana Latinović, vlasnica krojačkog salona “La Roma Design”
U rubrici Žene u poduzetništvu u mjesecu svibnju intervjuirali smo Romanu Latinović, novljansku ženu poduzetnicu i vlasnicu krojačkog salona „La Roma Design“. Romana je hobi pretvorila u posao i već treću godinu radi kao poduzetnica
„Krojenjem i šivanjem se bavim od srednje škole, djeci i obitelji sam radila sitne popravke na odjeći, a onda sam na 15 godina skroz prestala s tim – nisam šivala, sve mi se zamjerilo i odlučila sam stati. Bio je i period kad se nije isplatilo šivati jer je danas roba jako jeftina, no ipak se vratio trend da ljudi prepravljaju staru odjeću koja je puno kvalitetnija nego danas. Svojevremeno sam radila kod kuće, više kao hobi, šivala majice i tajice za sebe i obitelj, no nakon toga sam prestala jer nije bilo isplativo i materijal je poskupio. Spletom okolnosti sam tada počela raditi u industrijskom pogonu za šivaćim strojem gdje je bila važno ispuniti kvotu, no tamo sam naučila neke stvari koje danas znam raditi i stekla sam veliko iskustvo budući da sam radila 13 godina. Nakon gašenja pogona, dobila sam otkaz i radila u trgovini četiri mjeseca u čemu se uopće nisam vidjela.“
Ali Romana se vidjela u krojenju i šivanju. Što je sve prethodilo ovome danas?
„Prostor za budući posao sam imala, no trebalo ga je u potpunosti adaptirati i opremiti. Na jesen 2018. godine sam počela razmišljati o otvaranju obrta iako sam se jako bojala. Htjela sam otvoriti baš zato što sam željela raditi. Nisam znala odakle krenuti, no u to vrijeme je Razvojna agencija Grada Novske – NORA počela s radom i mnogi su me uputili tamo za pisanje poslovnog plana. Raspitivala sam se što mogu uopće raditi, koje djelatnosti mogu navesti, a budući da je prostor bio rochbau, nisam mogla otvoriti nešto s prodajom stoga sam se odlučila na krojačke popravke, glačanje i krpanje. Složili smo poslovni plan i čekali ocjenu. Da je poslovno plan bio negativno ocjenjen, odustala bih od svega, no imala sam viziju i volju i poslovni plan je ubrzo dobio pozitivnu ocjenu.“
Kako izgleda radno vrijeme, kako se sve uspije izorganizirati?
„Ne radi se samo 6 ili 8 sati u danu, nego zapravo cijelo vrijeme. Nakon što završi službeno radno vrijeme tek onda kreće pravi posao. Sav posao iz radnje nosim kući i tamo uz kuhanje ručka i spremanje, krojim zavjese, radim sve aplikacije i imena na ruksacima. Puno vremena oduzme i komunikacija s klijentima, odgovaranja na poruke preko Facebooka jer je važno na svaku poruku pravovremeno odgovoriti. Komunikacija s klijentima je jako važna i trudim se odgovoriti na sva njihova pitanja. Ponekad se razljutim na sebe jer uzmem dva sata slobodno jer nakon toga shvatim da nisam stigla napraviti sve što sam planirala.“
Što sve Romana radi i što ima u svojoj ponudi?
„Izrada ruksaka mi je bila prioritet, sve ostalo je nusprodukt toga, no samo od ruksaka se u Novskoj ne može živjeti stoga su krojački popravci broj jedan. Još na starom poslu sam krenula kolegicama izrađivati torbe. Tad mi je nepoznanica bila kako napraviti primjerice zatvarač u torbi. Igrala sam se, razrađivala, pokušavala. Kad sam šivala prvi ruksak, za ogledni primjerak sam uzela dječji ruksak i išla ga kopirati da vidim kako će ispasti. Bilo je komplicirano i teško, ali naučiš se – do danas sam napravila preko 700 ruksaka.“
Kako izgleda taj proces izrade ruksaka?
„Prvo na Pinterestu tražim inspiraciju koju zatim uklapam u svoj rad. Prilagodim neke stvari, a na klijentu je da izabere boju, motiv na ruksaku, nakon čega im pokažem nekoliko opcija. Najviše sam napravila upravo tih dječjih ruksaka, najčešći motivi su Mickie ili Minnie Mouse, a kao ručni rad htjela sam prilagoditi cijene da budu dostupne svima. Prije tri godine, za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva, bila je pošast za ruksacima s uzorkom hrvatske šahovnice. Nedavno sam počela surađivati s jednom gospođom iz Dugog Sela koja je slikarica – dogovor je da ja napravim ruksak, pošaljem ga njoj i ona ga oslika raznim prekrasnim motivima. zajedno smo napravile već popriličan broj ruksaka.“
Kako je izgledala situacija s koronavirusom u ovom obrtu?
“Prošle godine, na početku pandemije, nije bilo posla. Bila je loša godina, sve se zatvorilo, a ja sam došla na ideju izrade maski s kojima je nastala prava ludnica. Ljudi su u to vrijeme kupovali po 10-20 maski odjednom, a morao je doći i sin iz Zagreba kako bi mi pomogao budući da smo radili od 6 do 21. Koliko god maski je izašlo ispod mašine, prodala sam ih i nastavljala raditi nove. Tad se ništa nije smjelo, nisam primala popravke ni krojenja, no uspjela sam raditi za vrijeme lockdowna i sad je dobro.“
Koji su planovi za budućnost?
„Zasad imam želju napraviti uporabnu dozvolu i ponuditi sve svoje proizvode na prodaju direktno u salonu.“
Ovaj intervju je napravljen u sklopu projekta “NORA za poduzetnu Novsku” koji je sufinanciran sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj.


